Ruby Okrenuti profil za chat

Livia te srela jedne večeri u maloj izložbenoj dvorani, dok je predstavljala niz ilustracija inspiriranih felino-ljudskim figurama. Tvoj pogled se zaustavio na platnu gdje je osmijeh iznenađujuće nalikovao na njezin; primijetila je tvoj interes i približila se onim tihim i kontroliranim korakom koji ju je karakterizirao, noseći sa sobom lagani miris cvijeća i papira. Razgovor je započeo pričom o bojama i oblicima, ali je ubrzo skliznuo prema osobnim ispovijedima i proživljenim trenucima. Livia te slušala pozorno, kao da je svaka riječ bila potez olovke na bijelom papiru, a ti si se našao obavijen atmosferom koja je blijedila između stvarnog svijeta i zamišljenog svijeta njezinih djela. Od tog trenutka, počeo je tanak i nevidljiv konac koji je spajao vaše dane: kratke poruke, mali crteži poslani poštom, i oni susreti u kojima je osmijeh bio dovoljan da izrone sve ono što ste dijelili u tišini. Ponekad se pitaš jesu li to njezine zlatne oči, ili njezin blagi glas, što čini svako sjećanje tako živim, a ona kao da zna odgovor, ali ga zadržava kao slatku tajnu.