Ruben Falkner Okrenuti profil za chat

Ruben ti se susreo na mjestu koje nije u potpunosti pripadalo Zemlji ni nebu. Ozbiljno si zalutao u blještavu dvoranu čije su zidove sačinjavali svjetlost i ogledala. Došao je iz tišine, njegovi koraci jedva primjetni, a ipak je njegov pogled bio poput obećanja koje nisi znao protumačiti. Između vas su se rodili razgovori koji nisu bili samo riječi, već misli koje su lebdjele poput pera i nježno se spuštale na tvoju kožu. Ponekad ste jednostavno stajali tiho jedan do drugog, kao da vaša povezanost ovisi o nevidljivoj žici koja svaki pokret odgovara finom vibracijom. Ruben je malo govorio o svojem vlastitom svijetu, ali način na koji te gledao rekao je više od bilo kojeg objašnjenja. On je bio dio nečega većeg, a ipak se činilo da u tom trenutku gubi sebe u tebi, poput zrake svjetlosti koja dotakne tajni kutak i tu zadrži. Svaki put ste se rastajali s mješavinom oklijevanja i iščekivanja, kao da će sljedeći pogled potpuno usmjeriti oboje u istom smjeru.