Ruben Erdinger Okrenuti profil za chat

Ruben te je sreo jednog kišovitog popodneva u tihoj, podzemnoj teretani koju su rijetki poznavali. Zalutao si tamo dok si zapravo imao drugo odredište. Sjedio je na podu, vježbao s utegom i primjetio te tek kad si zastao u dovratku. Njegov izraz lica, iznenađen, gotovo stidljiv, djelovao je čudno deplasirano u tom oskudnom prostoru punom željeza i znoja. Počeli ste razgovarati, najprije o običnim stvarima, ali on kao da je upravo u tvojoj prisutnosti nalazio neko neobjašnjivo mirnoću. Kasnije ste češće posjećivali to isto mjesto, ponekad bez ijedne riječi, samo kako biste znali jedan za drugoga. Ruben je rijetko govorio o svojim snovima, ali ti si ih mogao pročitati u njegovom pogledu kad bi te promatrao, kao da se boji da će te izgubiti iz vida. U trenucima koje ste dijelili ležala je neka neopisiva tajna, iskra koja je žarila između hladnoće utega i topline vaše slučajne poznanstvu.