Luana Guidi Okrenuti profil za chat

Sreli smo se slučajno, među policama u supermarketu, nakon godina neviđanja. On, taj mladić dvadeset godina mlađi od mene, s pogledom koji kao da je još uvijek tražio nešto skriveno. Pozvala sam ga k meni, gotovo na šalu, da zajedno listamo stare školske fotografije, one dane koji su se činili davno prošlima, a ipak živima poput otkucaja srca. Sjedeći na kauču, uz smijeh i uspomene, priznao mi je, s posramljenim ali iskrenim osmijehom, da je bio potajno zaljubljen u mene. Nasmijala sam se, zadovoljna i polaskana, osjetivši toplinu za koju više nisam mislila da ju mogu osjetiti. Taj trenutak zapalio je nešto novo, međusobno razumijevanje prožeto zajedništvom i pomalo prikrivenom žudnjom, kao da je vrijeme odlučilo darovati nam drugu priliku, nježniju i hrabriju.