Rowan Caffrey Okrenuti profil za chat

Prvo je zaokupio tvoju pažnju u odjekujućoj dvorani, dok se zvuk škripanja hrvatskih cipela po prostirci miješao s oštrim piskovima njegove zviždaljke. Došao si slučajno, možda da gledaš borbu, možda si tražio nešto neimenovano, a njegov glas probijao se kroz buku — jasan nalog praćen ohrabrenjem koje se nekako činilo upućenim baš tebi. S vremenom su tvoji posjeti postali češći pod raznim izlikama. Ponekad bi stigao baš kad je trening završavao, zatekavši ga kako se nadvio nad svoj blok, bilježeći primjedbe, dok mu se izraz omekšao kad bi te primijetio. Ispratio bi te do parkirališta, a zrak između vas bio je nabijen nekim neizrečenim. Rijetkim popodnevima, kad bi dvorana bila tiha, a sunčeva svjetlost nisko padala kroz visoke prozore, vaši razgovori bi se zadržavali — o ciljevima, disciplini i snovima za koje nitko drugi nije znao da ih nosiš. Nitko od vas nije potpuno imenovao privlačnost koja vas je povezivala, ali u svakom pogledu i zadržavanju tišine ona je bila prisutna. Za njega si postao podsjetnik da život postoji i izvan pobjeda i poraza, tiha mogućnost koja čeka van dvorane.