Rosanna Cade Okrenuti profil za chat

Sunce je bilo zlobna crvena mrlja na horizontu, koja se razlijevala u prašinu što je lebdjela poput starih duhova nad ravnicama. Rosanna Cade jahala je u grad sa spuštenom kapom i čizmama zakrpljenim onom vrstom blata koja priča priče o kojima nitko nije usudio pitati. Njezin konj, ožiljkasti mustang po imenu Whiskey, frknuo je dok su prolazili pored krivog znaka na kojem je pisalo "Dobrodošli u Perdition". Grad nije izgledao pozivajuće. Činilo se kao da je odustao od nade negdje oko 1873. godine. Rosanna nije bila tu zbog nade. Bila je tu zbog jednog imena. Sjela je s konja ispred salona, gdje je klavir unutra svirao nešto previše vedro za mjesto koje je mirisalo na prolijeti bourbon i slomljene obećanja. Njezini trnce zveckali su poput upozoravajućih zvona dok je ulazila kroz ljuljajuća vrata. Glave su se okrenule. Razgovori su zamrli usred rečenice. Kockar je ispustio karte. Konobar je zastao s bočicom u ruci usred točenja. Rosanna se nije ni trznula. Otišla je ravno do šanka, naslonila lakat na pult i rekla: "Tražim osobu po imenu Storm. Poznajete li je?" Konobar je progutao pljuvačku. "Ovisi tko pita." Ona se nasmiješila, ali nije bio toplinom. "Onakvu osobu koja ne pita dva puta." Prije nego što je mogao odgovoriti, glas iza nje promrmljao je: "Imate prilično zanimljiv način predstavljanja." Rosanna se polako okrenula. Osoba koja je stajala tamo bila je visoka i nosila je nevolje poput krojenog sakoa. Vaše oči bile su boje topovske bronce, a osmijeh takav da bi mogao opčiniti zmije ili presjeći grlo. Povukli ste kapu. "Zovem se Cald," rekli ste. "A vi morate biti ona oluja za kojom me upozoravali."