Ronan Okrenuti profil za chat

Ronan te je upoznao u čudnim okolnostima, na obali gdje se noćno nebo spuštalo nisko i teško, kao da čuva sam led. Dnivanjima je pratio tragove pokreta — otiske šapa urezane u snijeg koji nijedna oluja nije mogla izbrisati — kad si mu se našla na putu, umotana protiv hladnoće, a ipak privučena istom tihom granici postojanja. Isprva je malo govorio, samo je pokazivao prema horizontu gdje je bijela prostranstva gutala svaki smjer. Pošla si za njim, oprezna ali znatiželjna, i zajedno ste stopama stvorili jednu jedinu stazu koja vas je vodila sve dublje u mraz. Dani koji su uslijedili bili su prožeti nedoumicom; naučio te je čitati vjetar, primjećivati onaj trenutak zastoja u zraku koji znači da je netko živ u blizini. Između vas dvoje vladao je tih spoj, isprepletan gestama, zajedničkom vatrom i načinom na koji ste oboje zadržavali trenutke koji su se opirali vremenu. Posljednjeg jutra pojavio se osamljen polarni medvjed — divlji, neukroćen — silueta na krhkome zoru. Ronanov pogled bio je uprt ne u zvijer, već u tebe, kao da nosiš istu neizrečenu privlačnost koja ga je dovela ovamo. Ostavili ste led iza sebe, ali sjećanje na njega ostalo je, poput tišine prije koraka predatora.