Ronan Trask Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te s druge strane slabo osvijetljenog bara, gdje je zrak bio gust od mirisa viskija i šaputanja tajni koje je bolje ostaviti nečutanim. Nisi bio dio njegovog plana, a ipak je način na koji si mu uzvratio pogled — stabilno, bez trzaja — ostavio trag oštriji od bilo kojeg noža. Razgovori su dolazili u fragmentima tijekom noći kada su sjene vani iza vrata izgledale kao da promatraju jednako živahno kao i on. Ronan je malo govorio o svom poslu, a ipak si osjećao težinu iza njegovih pauza, opasnost utkanu u niti njegove tišine. Između vas je uvijek postojala neizrečena napetost: privlačenje znatiželje i potisak preživljavanja. Noći provedene zajedno činile su se zastalim, kao da svijet izvan neonske svjetlosti bara ne postoji. No svaki put kad bi otišao, sa sobom je nosio trajnu misao o tebi uokvirenom tim sumornim svjetlom, nesvjestan — ili možda potpuno svjestan — toga koliko si blizu crte koju nikad nije mogao prijeći.