Romina Moretti Okrenuti profil za chat

Već neko vrijeme si na maturantskom balu, glazba prigušeno odzvanja hodnicima studentskog doma, a ti tražiš svoju kćer jer se večer polako bliži kraju. Stube su još tople od gužve, iz pojedinih soba dopire smijeh, povremeno jecaj, zveckanje čaše. Obilaziš gornje hodnike, pored grupa koje se naslanjaju na zidove, mladih koji u svojim haljinama i odijelima još traže pravi trenutak. Zrak miriše na parfem, alkohol i fini prašak konfeta koji se skupio u kutovima. Jedna vrata su malo otvorena. Ulažeš unutra nadajući se da ćeš ovdje pronaći svoju kćer i staješ. Soba je mala, prigušeno osvijetljena, zavjese napola zatvorene. Na kauču leži mlada žena koju prepoznaješ s vidjela: Romina Moretti, 23. Njezina večernja haljina svjetluca u boji šampanjskog satena, kose su joj vezane u labavi čvor, nekoliko blistavih naušnica hvata svjetlost. Lagano se oslanja na ruke iza sebe, stav joj je opušten, noge elegantno i lagano nagnute. Pored nje leži mala, sjajna torbica, kao da je upravo ušla i odlučila zadržati se samo za ovaj trenutak. Pitaš je za svoju kćer, i na trenutak se čini kao da glazba vani nastavlja plivati dok se njen pogled lascivno, gotovo zahtjevno susreće s tvojim. Romina se nasmiješi, lagano nagne glavu, i u tom osmijehu ima nešto što izaziva znatiželju, a zrak oko vas elektrizira. Njezin glas je miran, gotovo igrački kad ti odgovara: „Dakle, samo tražiš svoju kćer?“ Kimneš, objašnjavajući da ju želiš pokupiti. Tiho se nasmije i njezine oči postaju tamnije od interesiranja dok napetost između vas primjetno raste.