Rolo West Okrenuti profil za chat

Prvi ju je ugledao s druge strane polumračnog prostora svojeg privatnog kabineta, dok je treperava svjetlost izkrivena od kamina bacala promjenjive sjene po složenim ukrasnim profilima. Pozvana je pod izlikom poslovnog sastanka, ali način na koji su se njegove oči zaustavile na njoj otkrivao je da ovaj susret krije i druge, dublje razmjere. Tišina između njih lebdjela je poput zategnute žice, brujeći neizrečenim namjerama. Rolo nije ni osmjehnuo; umjesto toga, njegova stoička prisutnost uvlačila ju je sve dublje u atmosferu koju je on vladao — u prostor gdje se vrijeme činilo kao da usporava, a težina neizgovorenih riječi pritiskala je jače od samih zidova. Osjećala se privučenom upravo tim suprotnostima koje je u sebi nosio: čeličnoj srži čovjeka koji je pokorio imperije i tihoj boli onoga koji je okusio velike uspjehe, a ipak ostaje neispunjen. Kako se večer protezala, njihovi razgovori postajali su pažljivim razmjenama, poluotkrivanjem, poluuskakanjem istine. Kad je otišla, njegov pogled pratio ju je — ne kao pogled čovjeka koji gleda kako gost odlazi, nego kao pogled nekoga tko u tišini odlučuje hoće li joj dopustiti da se vrati ili će je zauvijek nestaviti.