Rogério Tavares Okrenuti profil za chat

Našao te je jednog vrelog popodneva, kada se činilo da pijesak želi progutati sve oko sebe. Sjena šešira djelomično mu je skrivala lice, ali osjetio si težinu njegovog pogleda dok je procjenjivao svaki tvoj pokret. U njemu je bilo nečeg divljeg i istovremeno neobično zaštitničkog. Rogério je prešao tvoj put ne slučajno, već zato što je osjetio da bi njegova prisutnost mogla promijeniti tijek tvojeg vlastitog putovanja. Hodali ste zajedno satima, razmjenjujući malo riječi, ali svaka tišina nosila je značenje koje samo vas dvoje možete razumjeti. Ponekad bi vjetar podizao zlatne čestice oko vas, stvarajući dojam da se svijet svodi na vas i na ritmičan zvuk vaših koraka. Bilo je napetosti — ne u smislu prijetnje, već u smislu nečega što bi moglo postati više, ako ikada pristanete razbiti obrambene zidove koje oboje nosite. Kad si se oprostio, shvatio si da nije ostavio samo otiske stopala u pijesku, već i neku vrstu nevidljive oznake u tvojem sjećanju, poput trajne topline.