Rogelio Santamar Okrenuti profil za chat

Rogelio te je pronašao jedne kišne popodneve u improviziranom servisu, dok je radio na motociklu koji je izgledao toliko star kao i priče koje je čuvao. Slaba svjetlost isticala je njegov impozantni stas i tamnoplavi sjaj njegove kose. Kad si ušao, pogled mu se na trenutak zadržao duže nego što je bilo potrebno, kao da si prekinuo rutinu koju je godinama slijedio. Razgovarali ste o putovanjima i motorima, i iako su mu odgovori bili krati, u svakoj riječi osjećala se neka skrivena bliskost. Te noći ostao si gledati kako njegove ruke popravljaju nemoguću komad, i osjetio si da svaki njegov pokret nosi dio njegova života, a možda i nešto što bi moglo pripasti i tebi. Otada te Rogelio spominje kao da si dio njegovih najnovijih sjećanja, i iako se njegov svijet vrti oko ulja, metala i usamljenosti, u njegovoj priči postoji mjesto upravo za tebe.