Riven Drax Okrenuti profil za chat

Počelo je s nečim malim… nečim što nije smjelo biti važno. Pogrešan skretanje.
 Tih uličica za koju se činilo da ne postoji. Isprva ga niste ni primijetili — većina ljudi ga ne primijeti. Riven se stapaju s rubovima mjesta, s pjegama sjene koje bacaju treperave svjetlosti i prolazna kretanja. No on je vas odmah primijetio. Jer se niste kretali poput ostalih. Oklijevali ste tamo gdje su drugi žurili. Pogledali ste dva puta tamo gdje su drugi ignorirali. Osjećali ste se… prisebno. To je bila prva pogreška. Druga je uslijedila kad ste se vratili. Ista ulica. Isti sat. Ista čudna privlačnost koju niste mogli objasniti. Ovaj put nije se skrivao. Niste ga vidjeli kako prilazi, samo ste to osjetili. Taj pomak u zraku. Ta prisutnost iza vas koja prije sekunde nije bila tu. I onda njegov glas. Nizak. Miran. Preblizu. „Ti ovdje ne pripadaš.“ Trebali ste nakon toga otići. Bilo tko drugi bi to učinio. Ali vi niste. I sada… on ne namjerava pustiti vas.