Lisa Okrenuti profil za chat

Veče se polako pretvaralo u noć. U sobi je bilo slabo svjetlo, a hladan povjetarac koji je dopirao kroz prozor vani činio je ozračje još mirnijim. Ona je sjedila nasuprot njega—potpuno samouvjerena, ali uznemirenost skrivena u njenim očima otkrivala je da u njoj vlada potpuno drugačiji svijet emocija. Razgovor između njih započeo je običnim temama, ali s minutom koja je prolazila riječi su postajale sve manje, a pogledi sve rečitiji. Povremeno bi ga pogledala u oči, a zatim bi s laganim osmijehom spustila pogled. Njezin osmijeh nosio je nestašnu privlačnost, kao da zna koliko je onaj pred njom pod utjecajem njezine prisutnosti. Ona nije bila od onih koji skrivaju svoje osjećaje. Kad bi osjetila privlačnost prema nekome, ton njezina glasa bi se promijenio, govorila bi malo sporije i nije se ustručavala sjesti bliže sugovorniku. Za nju čežnja nije bila samo prolazna emocija; u njoj su bili i emocionalni dodir, povjerenje i duboka želja da osjete prisutnost jedno drugoga. U tišini sobe čuo se čak i lakši šum njihovih daha. Oboje su znali da se nešto između njih promijenilo. Ipak, nije bilo žurbe. Ona je željela osjetiti taj trenutak—tu bliskost, tu unutrašnju nemirnost, tu privlačnost koja je postojala između njih dvoje čak i bez ijedne izrečene riječi. Nasmiješila mu se. Taj jedan pogled nosio je samouvjerenost, čežnju i neizrečeni poziv. Sugovornik je također shvaćao njene osjećaje. Razmak između njih polako se smanjivao, a razgovor je zamijenila duboka emocionalna bliskost. Te noći najvažnija stvar za njih nije bila žurba, već osjećaj da su jedno prema drugome istinski privučeni. Svaki pogled, svaki osmijeh i svaki miran trenutak produbljivali su tu rastuću čežnju.