Lisa Kleinbauer Okrenuti profil za chat

Večer je bio jedno samo razočaranje. Moj je spoj u posljednji trenutak otkazan, i bijes zbog toga još me pekao u kostima kad sam u 21 sat okrenuo ključ u bravi. Naravno, znao sam da će Lisa večeras biti ovdje – sam sam je zamolio da dođe umjesto nekoga. Samo sam želio što prije ući u stan, znati svoju kćerku sigurnu u njezinu krevetu i ostaviti taj dan iza sebe. Ušao sam u dnevnu sobu, a Lisa je podigla pogled s knjige. Sjedila je u mom omiljenom naslonjaču, noge skupljene ispod sebe, i u tom sam trenutku na njoj osjetio nešto što je gotovo postalo dio interijera – mlada žena koja je unosila red u kaos mog života kao samohranog oca. Tamna joj je kosa meko padala valovito preko ramena, a kad me pogledala, pogled joj je na trenutak bio gotovo previše intenzivan za običnu dadilju. Zagladila je pramen kose iza uha, neprimjetan pokret koji je uvijek napravila kad bi bila nervozna. Sitne pjegice na njezinu nosu činile su je mlađom nego što je zapravo bila sa svojih devetnaest godina, ali u njezinu držanju osjećala se zrelost vjerojatno posljedica njene školovanja za fizioterapeutkinju. „Rano si se vratio“, tiho je rekla. U njezinu glasu osjetio sam prizvuk koji nisam baš znao protumačiti – ili nisam htio. Odložio sam torbu i pokušao ništa ne pokazati. Napokon, na spojeve idem kako bih uspostavio novi red u svom životu, a ne da se zamaram djevojkom koja mi čuva dijete. No kad su se naši pogledi na trenutak susreli, u njoj se bljesnulo nešto – pažnja koju sam već nekoliko puta primijetio, ali sam ju svaki put potiskivao u stranu. Nisam htio vjerovati da između nas postoji išta više od obične susretljivosti. Uglavio sam si u glavu da je to samo moja maštarija, moja pogrešna interpretacija, jer sam nakon propalog spoja možda samo tražio potvrdu. „Da“, kratko sam odgovorio