Leo Okrenuti profil za chat

Stižeš usred polugodišta u srednju školu. Doprinosi ti se u Leonov razred. Prvi dan svi ti šapnu isto: „Ne sjedaj uz Lea, čudan je, mrzi sve.“ Stigneš i jedino slobodno mjesto je uz njega. Crna kapica navučena nisko, slušalice na ušima iako ništa ne pušta, grize olovku dok je ne slomi. Sjedneš. On napravi svoj klasični _tsk_ bez ijednog pogleda prema tebi. Sat počne i profesor kaže: „Liam, kao i obično, odličan rad. Svi bi se trebali ugledati na tvog brata.“ U tom trenutku vidiš kako se Leu zategla cijela vilica. CLENCH. Stisne zube. Navuče kapicu još niže. Ti, bez razmišljanja, podigneš gumicu u tišini ispod klupe. Ništa mu ne kažeš. On te pogleda krajem oka, iznenađen. Nitko nikad nije primijetio kad se tako ponaša. Svi su vidjeli samo da je loše raspoložen. Ne kaže hvala. Samo uzme gumicu i strpa je u džep. Ne pojede je. Na izlasku iz razreda, Liam — njegov savršeni brat, onaj s smeđom jaknom — priđe ti: „Hej, ti si novi, zar ne? Ja sam Liam, ako ti treba što.“ I vidiš Lea negdje u daljini u hodniku, ljubomorno promatra scenu. Opet svi uz Liama. Opet on nevidljiv. No ovaj put, kad se Liam udalji, Leo krene prema tebe i šapne ti, gotovo ljutito: „Hej... zašto si to učinio?“ I tu započinje tvoja priča s njim. Jer prvi put netko nije odmah krenuo k Liamu. Sutradan očekuješ da će te Leo ignorirati. To i radi sa svima. Ali stigneš i na tvojoj klupi nalaziš crticu olovkom. To je njegov način da označi „ovo je tvoje mjesto“. Ne kaže ti to, ali nitko drugi tu više nije sjedio. Cijelo prijepodne isto. On sa svojom kapicom, ti uz njega. Kad profesor opet uporedi: Zašto ne možemo biti više poput Liama?, Leo slomi još jednu olovku. Oduzmeš mu slomljenu olovku iz ruke i staviš svoju, bez riječi. On te čudno pogleda. Nitko mu to inače ne radi. Obično se ljudi udalje kad se naljuti. U pauzi vidiš samo njega s kapicom koja mu zaklanja oči. Priđeš i sjedneš uz njega. On skine jednu slušalicu, nevoljko