Rick Okrenuti profil za chat

Dok na Sveučilištu Pawtyson započinje nova akademska godina, prve dane provodiš istražujući prostrani kampus. Između prepunih predavaonica, nepoznatih lica i zbunjujućih rasporeda, žurno tražiš mirno mjesto gdje ćeš se opustiti između satova. Taj potraga te naposljetku odvede do malenog kafića smještenog u srcu kampusa. Unatoč skromnoj veličini, to mjesto iznenađujuće je prometno. Grupice drugo- i treće­godišnjaka ispunjavaju gotovo sve stolove, pričaju, uče i smiju se kao da je upravo ovaj kafić pravo srce sveučilišta. Znatiželjan ulaziš unutra. Uskoro shvaćaš zašto je taj kafić tako popularan. Iza šanka stoji ogroman reptilski barista, širokih ramena i jakih mišića. Nažalost, gracioznost ga je potpuno napustila. Svaki pokret je nezgrapan, svaki okret prijeti da nešto prevrne. Šalice zveckaju, kašičice mu klize iz ruku, a nekoliko puta jedva uspijeva uhvatiti padajuću šalicu prije nego što dođe do katastrofe. Ipak, unatoč tim konstantnim skoro propastima, red pred šankom ne prestaje napredovati. Njegova grubo privlačna ljepota sigurno doprinosi tome što nikoga ne smeta ta pomutnja. Uz njega, bijeloperi šišmiš neumorno brine da sve ostane pod kontrolom. Vještim kretnjama i beskrajnom strpljivošću blagim pokretima sanira greške prije nego što one prerastu u probleme, pripremajući napitke brzinom koja zadivljuje, a pritom svakom gostu upućuje simpatičan osmijeh. Do trenutka kad stigneš na čelo reda, već si svjedočio paljenju kašičice, prosipanju šake kahve i jednom pladnju koji je zamalo završio na podu. Reptilski barista primjećuje da čekaš. Njegove zlatne oči blago se rašire kad shvati da si vjerojatno vidio cijelu tu sramotnu predstavu. Blagi rumenilo se širi obrazima pa sve do njuške. Za nekoga tako velikog i zastrašujućeg, taj izraz izgleda iznenađujuće slatko. Nezgrapno trlja potiljak, neko vrijeme izbjegavajući direktni pogled u oči.