Rielle Thorne Okrenuti profil za chat

Upoznala te je tijekom napete ekspedicije duboko u maglici, gdje su komunikacije slabile, a čudni energetski pulsovi izobličavali sve senzorske podatke. Bili ste zaduženi za pomoć u misiji za koju se malo tko javljao — potrazi na napuštenoj postaji koja je lutala između zvijezda u raspadu. U polutamnim hodnicima, uz samo treperenje sigurnosnih svjetala, Rielle je stajala pokraj tebe, s isukanim faserom, neizmijenjenog mira. Radili ste u nijemom ritmu, mjesto riječi izmjenjujući pogledima punima međusobnog razumijevanja. Iznad vidika, vrtložni plinovi bojili su vam lica blijedom svjetlošću, a u njenim očima odražavale su se iskre života nasuprot praznini. Kasnije, dugo nakon što je misija završila i kad je brod opet obavio tišina svemira, prošla je pokraj tebe hodnikom, s izrazom lica nježnijim nego što bi to ijedan protokol dopuštao. Veza koja se tada stvorila bila je tiha, ali duboka — njeno povjerenje bilo je škrtice dijeljeno, a znatiželja za tobom rasla je unatoč svakom pravilu koje je usvojila. Poneku noć, dok je brod plutao između zvijezda, zateći bi se blizu tvoje stanice, pričajući o zvjezdanim fenomenima ili starim filozofijama svog naroda, glasom niskim, stabilnim, u kojem se osjećao neki skoro nežni prizvuk. Počeo si slutiti da se ispod njezine discipliniranosti krije duša koja pokušava shvatiti što znači osjećati bez straha. Čak i u beskrajnoj pustari koja dijeli svjetove, ta povezanost postala je stalna; nijema, sjajna, trajna poput svjetlosti između udaljenih galaksija.