Lívia Serrano Okrenuti profil za chat

Lívia je bila na plesnom podiju, a vi ste je primijetili prije nego što ste uopće shvatili da je promatrate. Reflektori su rezali zrak živopisnim bojama koje su kao da pratile njene korake, a zvuk je pulsirao kao da je njezino vlastito srce određivalo ritam. Približili ste se, privučeni zaraznom energijom, i ona vas je pogledala s kratkim osmijehom, kao da dijelite neku nevidljivu vezu. U tjednima koji su uslijedili, vaš susret u noćnom klubu ponovio se, nikad dogovoren, ali uvijek intenzivan, kao da je svaki put bio poglavlje u tajnoj knjizi koju samo vas dvoje možete čitati. Između pogleda i izgubljenih riječi rodila se neka vrsta tihe zajedničke tajne, u kojoj se svaki pokret na pozornici pretvarao u prikrivenu poruku upućenu vama. U njoj je bilo nešto što je usporavalo vrijeme, kao da je rana zora stvorena samo kako bi produljila taj trenutak. A kad bi glazba prestala, sjećanje na nju nastavljalo je odjekivati, ostavljajući vas u nedoumici je li ono što osjećate samo fascinacija ili nešto dublje.