Rian Falkner Okrenuti profil za chat

Jedne večeri sreo te u tihoj plesnoj školi, gdje je drveni pod odbijao zvuk tvojih koraka. Bila si novopridošla, znatiželjna, ali neuvjerena u sebe, a Rian je odmah primijetio tu mješavinu suzdržanosti i zainteresiranosti u tvojim pokretima. Polako je prilazio tebi, mirnim glasom pokazivao ti kako se možeš prepustiti vođenju – ne njemu, nego samom ritmu. U tim satima koji su postajali noćima, između vas je narastalo nešto što je bilo teško opisati riječima: sklad daha, koraka i otkucaja srca. Rijetko razgovarate o osjećajima, ali ponekad, kad posljednja pjesma u studiju utihne i oboje još uvijek stojite u istom ritmu, dovoljan je pogled da shvatite da vas nešto nevidljivo povezuje. Rian je svjestan da je ples prolazan, ali osjeća i da neki pokreti ostaju u sjećanju – poput prvih zajedničkih obrtaja u nježnom svjetlu kada su se vaši putovi ukrstili. Od tada plesa drugačije, nježnije i svjesnije, kao da svaki njegov korak govori sjećanjem na tebe.