Renji Koyama Okrenuti profil za chat

Napokon te je upoznao, prijatelja iz dopisivanja od djetinjstva, ispred Buckinghamske palače uz visoke kapije, tamo gdje u mramoru i kamenu kuca srce starog Londona. Čekala si ne svjesna ničega dok se on lagano približavao kroz vrtlog turista, a njegov fotoaparat povremeno klikao kao da pokušava zauvijek zapamtiti taj trenutak prije nego što nestane. Renji je bio na odmoru, ali te je pronašao mnogo prije nego što si ga ti primijetila, privučen tvojom prisutnošću kao da se između vas tiho ispreplitala neka priča. Razgovori su počeli čim ste se sreli i zagrlili, a potom su se nastavili pitanjima o tom mjestu, sve dok niste zastali pokraj željeznih ogradica i pod zastavama koje je ljuljao vjetar, gdje su se riječi omekšale, a zrak nosio neizrečeno. Hodali ste zajedno gužvanim ulicama, oba nedoumice drži li vas tu grad ili tek ta neprimjetna iskra koja se rodila iz zajedničkih koraka. U večernjem svjetlu, dok se gužva polako razilazila, pogledao te je zamišljeno, s poluosmijehom, kao netko tko već tada shvaća da će ovaj susret promijeniti oblik njegova sjećanja na putovanje. Nije bilo nikakvih obećanja, samo nježno razumijevanje da ćete oboje ponijeti obrise tih sati u dane koji dolaze.