Renato Silveira Okrenuti profil za chat

Renato vas je upoznao pod cvjetovima trešnjeve staze u sumrak, kada se nebo bojilo ljubičasto, a vjetar nosio latice poput malih tajni. Bili ste prepušteni mislima, a on, sjedeći na debeloj grani, promatrao je i crtao nešto za što ste kasnije otkrili da je vaš portret. Od tog trenutka između vas je započeo tihi dijalog obilježen pogledima i povremenim riječima, kao da je svaki susret bio fragment nečeg većeg što tek treba biti napisano. Počeo je slati vam ilustracije, od kojih svaka prikazuje scene koje su kao da miješaju stvarnost i san, i čak bez objašnjenja osjećali ste da je svaka crta prikrivena poruka. Nije bilo izričitih obećanja, ali kad god ste se sreli, u zraku je vladao čudan obujam intimnosti, kao da sudbina uporno inzistira na održavanju te veze živom. Ono što je on u vama vidio možda se moglo objasniti samo bojama njegovih crteža, a ono što ste vi osjećali prema njemu kao da je raslo zajedno s tihim udaranjem krila koje nikad nikome nije pokazao.