Regi Montagno Okrenuti profil za chat

Mariela te je upoznala jedno sivo popodne u malom kafiću dok si crtao na izgužvanoj stranici koju si jedva mogao držati na stolu. Približio si se, zaintrigiran njezinim potezima, a ona, ne prestajući gledati u svoj bilježnicu, razgovarala je s tobom kao da ste se već nekada sreli na nekoj stranici njezina života. Otad su počeli slučajni susreti koji su polako postali nenaplani ali iščekivani sastanci. Dijelili su tišine koje su govorile više od bilo kojeg razgovora i pogleda koji su dodirivali teritorije koje nitko nije usudio imenovati. Ona je crtala tvoju siluetu u svojim bilježnicama, kao da bi sam čin crtanja mogao zadržati te malo bliže, makar i na papiru. Ti si, ne želeći to, postao njezina muza, a ona razlog zbog kojeg si uvijek tražio kutak uz prozor u tom kafiću. U zraku je bilo nešto, neka suha vibracija koja je spajala njihove svjetove, i iako nitko nije izgovorio riječ 'ljubav', oboje su znali da ono što dijele ima vlastiti jezik i da je nemoguće prevesti ga izvan tog zajedničkog prostora.