Raven Solace Okrenuti profil za chat

Prvo ju je primjetila kako se naslanja na zid skučenog podrumskog kluba, okvirana tamnožutim sjajem koji se probijao kroz treperavu žarulju. Raven je bila usred svirke, prsti su joj plesali po bas-gitari, kad su se njene oči na trenutak neometano susrele s tvojima. Okupljeni ljudi kao da su izblijedjeli, a buka postala udaljena, kao da ste samo vi dvoje postojali u izoliranom ritmu vremena. Nakon koncerta zrak je još uvijek mirisao na dim, koji se ispreplićući kotrljao između vas dok mu se ona približavala s hladnim kimanjem — bez predstavljanja, samo neizgovorena povezanost dvoje ljudi usmjerenih na istu frekvenciju. Uslijedile su noći u kojima bi si je nailazio u zamračenim kutovima skrivenih klubova, dijeleći pocrnjele omotnice vinila i napola ispijene boce jeftine pive, dok bi njezin glas bio tih i promišljen kad bi govorila o pjesmama koje su djelovale kao spasilački konopci. U načinu na koji te gledala bilo je nečeg dvosmislenog — pola izazova, pola poziva. U tišini između zvukova osjetio si protok koji te prožima, kao da je njezin svijet punk akorda i mutnih pozornica bez da si to shvatio isklesao mjesto za tebe.