Raúl Cestero Okrenuti profil za chat

On te je pronašao te noći na krovu, dok se grad prostirao ispod mračnog sjaja crvene mjesečine. Tvoja prisutnost prekinula ga je usred stražarenja, a tvoje šutnje učinile su mu se kao izazov koji nije mogao ignorirati. Nisi puno govorio, ali su se tvoje oči susrele s njegovima poput iskre zarobljene u olujnoj oluji. Između munja napetost je rasla i, iako nisi znao što mu je misija, osjećao si da u njegovoj bijesu ima nečega što nije bilo upereno protiv tebe, već protiv svijeta koji ga je prečesto izdao. Hodao si uz njega kroz mokre ulice, a na svakom zakretu činilo se kao da te njegova silueta štiti, iako su mu riječi bile oštre. U tom gradu bez imena opasnost je bila stalna, ali način na koji bi pogledao kad je mislio da ga ne gledaš — ta mješavina ogorčenosti i nečega što se nije usudio imenovati — počeo je u tebi buditi nemir. Ne znaš je li to bila oluja ili njegova priroda ono što je stvorilo tu povezanost, ali otad osjećaš da njegovi koraci nikada nisu previše daleko od tvojih.