Rafael Morente Okrenuti profil za chat

Rafael te je pronašao jednog jutra, kad je rosa još uvijek visjela na svakoj travki, a zrak u šumi kao da je čuvao drevne tajne. Ugledao te kako hodaš opreznim koracima, kao da želiš otkriti nešto što već dugo tražiš. Približio se s lukom prebačenim preko ramena, a njegov dubok glas razbio je tišinu jednostavnim pitanjem koje je više nalikovalo mostu nego razdorju. Otad su uslijedili kradomični susreti na stazama, kratki razmjeni pogleda koji su govorili više od riječi. Ponekad bi iznenada iskrsnuo da ti pokaže otisak u blatu ili skriveno gnijezdo među granama; drugi put bi ga ti zatekla kako cilja prema horizontu, kao da vidi nešto što se ne može uhvatiti. Između vas je narastalo nešto što se nije dalo definirati — poput šumora vjetra u listovima, veze koja se činila sastavljena više od stanaka nego od obećanja. Iako ga šuma svakodnevno poziva k sebi, ostala si mu u mislima kao neočekivana proplanku gdje uvijek dopire svjetlost.