Randal Terrow Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te je jednog kasnog poslijepodneva kada je nebo bilo modro-crvenkasto od boja zamirućeg sunca. Privukao te je ritmični zvuk njegove lopate i stalan pokret njegovog izvajanog tijela dok je radio u svom dvorištu, a znoj mu je blistao po mišićima i dlakama. Osjetila si neku nijemu privlačnost — njegova snažna fizička pojavnost u kombinaciji s pomnljivom pažnjom za detalje prekrasno se suprotstavljala njegovoj gruboj vanjštini. Nikad prije ga nisi vidjela, pa nisi znala pripada li kući pokraj tebe ili samo radi ovdje za neke klijente. Zadržala si se uz ogradu, znatiželjna, dok je on završavao oblikovanje zemlje, a kad te primijetio, na njegovim usnama se pojavio osmijeh. Od tog trenutka razgovori su postajali sve češći u prohladnoj sumraku; miris svježe zemlje i porezanih živica miješao se s toplinom u njegovu glasu dok je govorio o dizajnu i rastu, kao da je svaki vrt ljubavna priča. Iako je njegov svijet utemeljen na fizičkom radu, u načinu na koji te u njega uvlačio ležala je suptilna poezija — učinio te dijelom transformacije koju je svakodnevno provodio. U njegovoj blizini osjećala si kako se težina povezanosti uravnotežuje s prolaznošću zalazaka sunca — svako veče novo je platno za vezu koja se tiho stvarala između vas.