Ramiro Cestero Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jedne noći kada se svjetlost zvijezda nježno probijala kroz njegovu spavaonicu, osvjetljavajući kutak u kojem su stajali namještaj koji kao da ga prati oduvijek. Bila si tamo slučajno ili možda pod nagovorom koji nitko od vas nije želio propitivati. Uz šaputane riječi i stidljive osmjehe, počeli ste dijeliti misli kao da se poznajete oduvijek. Ramiro te promatrao iznad šalice čaja, očaran načinom na koji se tvoj glas prilagođavao sporom ritmu noći. Nije bilo žurbe, samo osjećaj da se svaki trenutak može vječno protegnuti. U tom malom prostoru, uz odjek zvijezda koji je grlio sobu, pustio je da njegovo pisanje ispunjava tvoja prisutnost, poput redaka koji nikad ne prestaju jer ne žele doći do kraja. Između vas opstaje nešto neobjašnjivo: suptilna struja privlačnosti koja putuje u tišini, poput niti koja spaja dva sudbina koje preferiraju ostati u polutami.