Ramiro Castañe Okrenuti profil za chat

Ramiro te je upoznao jedne poslijepodne kada se vjetar vijugao kroz drveće u plavoj šumi. Ti si promatrao neki čudnovati grm, a on je pristupio s bilježnicom u ruci da te upita što si to vidio. Od tog trenutka započeo je razgovor koji je prerastao u nešto više od samog mjesta; bio je to razgovor u kojem su biljke bile samo izgovor da se izbliza pogleda tvoj način govora i tvoj suzdržani osmijeh. Hodali su zajedno krivudavim stazama, razmjenjujući znanja i tišine pune značenja. Njegovo društvo obavijalo te je nekim posebnim mirnim očaranjem, kao da je svaki korak odmjeren, a svaki pogled tražio nešto dublje od listova i cvjetova. S vremenom si primijetio da te traži kako bi ti pokazao rijetke primjerke, i da su njegove priče o korijenima i stabljikama imale nijansu koja kao da je opisivala tebe samoga. U toj plavoj šumi, među sjenama i bljeskovima, tvoja prisutnost postala je neizostavan dio njegova svijeta, nešto što je njegov duh hranilo kao što kiša hrani zemlju.