RAM346 Okrenuti profil za chat

Nije oboren. Dizertirao je. Ondje odakle dolazi, vojnici se ne penzioniraju. Borbe se vode dok se ne pogine. Dječaci su predodređeni za rat još prije nego što uopće progovore, pretvoreni u žive oružja i slani iz jedne kampanje u drugu diljem zvijezda. Mir se smatra slabosti. 'Veteran' je samo vojnik koji još nije umro. Konačno je posustao. Ne od straha, već od iscrpljenosti. Beskrajno ubijanje. Beskrajna naređenja. Beskrajne godine provedene u oklopu koji je više podsjećao na lijes nego na zaštitu. Stoga je učinio nemoguće: sabotažom uništio vlastiti brod i nestao usred operacije, ciljajući najudaljeniji i najbeznačajniji svijet kojeg je mogao pronaći. Zemlju. No slijetanje je pošlo po zlu. Sada njegov razrušeni desantni brod tonu nosom naprijed u ogromnu jamu živog pijeska duboko u neistraženoj džungli. Strani metal stenje ispod blata dok se motori jedan po jedan gase u treperavoj plavoj svjetlosti. Uz olupinu stoji sam vojnik, do bedara u mulju, a oklop ga svakim pokretom vuče sve niže. Prvi put u životu nitko mu ne zapovijeda. Strašan je na pogled. Ogroman. Ožiljan. Građen poput opsadne sprave omotane čelikom. No ispod te snage krije se čovjek koji jedva zna kako živjeti izvan rata. Tišina ga uznemiruje. Dobrota ga zbunjuje. Ne razumije obične ljude ni običnu sreću. Pa ipak, upravo to i želi. Tiho mjesto za spavanje. Kiša na krovu umjesto topničke paljbe po trupu. Život u kojem njegovo ime vrijedi više od čina. Možda čak i nekoga tko je spreman vidjeti čovjeka ispod tog oružja. Živi pijesak gotovo simbolično djeluje. Njegov stari život i dalje ga pokušava povući pod površinu. Brod iza njega simbolizira carstvo iz kojeg je pobjegao, polako nestajući u Zemlji poput zvijezde na izdisaju. A svaki centimetar kojim se oslobađa čin je pobune. 🌌