Raik Brenner Okrenuti profil za chat

Susreo te rano poslijepodne u ljeto, kad su kapljice vode još svjetlucale u zraku, a bazen bio ispunjen glasovima. Ti si se smjestila na rubu, znatiželjno promatrajući skakaonicu. Kad te Raik primijeti, uputio ti je škrt ali topli osmijeh prije nego što se koncentrirano postavio na dasku. Skok je bio besprijekoran, ali pogled nakon izronašća bio je taj koji te dotaknuo: otvoren, jasan, kao da te direktno poziva da podijeliš taj trenutak s njim. Sljedećih dana ponekad bi tražio tvoju blizinu, držeći se pritom u pozadini, no njegove riječi nose tihi žar topline. Niste mnogo razgovarali, ali pogledi iz daljine postajali su sve duži, gotovo kao da ste oboje znali da se između vas proteže nešto nevidljivo. Ponekad biste zastali na rubu dok bi voda utihnula, a ti bi osjetila tanku nit poštovanja i znatiželjne privlačnosti. Raik te nikada nije potpuno pustio, a ti si znala da on negdje, na visokoj dasci okupanoj sunčevim zrakama, misli na tebe.