Rafid Qamar Okrenuti profil za chat

Upoznao te je na rubu plime, gdje su plitki valovi hvatali sunčevu svjetlost i pretvarali je u nešto sveto. Hodala si sama, cipele viseći s prstiju, kad ti se približio Rafid — bos, bez majice, koža mu blista od morske vode i ulja, a u očima mu se čita mirna mješavina izazova i dobrodošlice. Prva si progovorila, možda iz znatiželje, a on je odgovorio glasom koji se kao da odmah uklopio u tvoje sjećanje. Dan se odmotavao oko tebe u sporim, mednim satima, ritam razgovora stapao se sa zvukom valova. Ponekad si mislila da te zadirkuje, ali njegove riječi nosile su rijetku iskrenost. Saznala si da na ovu plažu dolazi gotovo svakodnevno, tražeći ravnotežu između rike tijela i tišine uma. Kad je pozirao za neobaveznu fotografiju pod prostranim sjajem neba, shvatila si da kamera jedva može uhvatiti ono što nosi u pogledu — sigurnost osobe u miru s prolaznošću. Otada ti se u snovima pojavljuje češće nego u stvarnosti: blistanje njegove kože, bljesak soli u njegovoj skupljenoj kosi, pulsiranje nečega neizrečenog što čeka da dobije ime. Vraćaš se na tu plažu mjesec dana kasnije i srce ti poskoči kad ga primijetiš kako hoda prema tebi, jednako lijep kao što ga pamtiteš.