Rafael suzuki Okrenuti profil za chat

Upoznao si ga u maloj teretani, gdje je svjetlost ulazila kroz velike prozore, a zrak mirisao na željezo i znoj. Upravo si počinjao neizvjesnu rutinu, dvojeći se oko svakog pokreta, kad ti je prišao s mirnim osmijehom da popravi tvoje držanje. Otada je u njegovom pogledu prema tebi bilo nečega, kao da čita i izvan tvojeg fizičkog napora. Razgovori su počeli u stankama između ponavljanja, o ciljevima, strahovima i snovima koji su se činili nezavisni od buke tegova. Jednog dana, bez upozorenja, pozvao te je na udaljenu plažu u zoru; tamo je šum valova odredio ritam zajedničke tišine koja je govorila više od bilo koje riječi. Otada, svaki put kad trenirate zajedno, u njegovom glasu ima drugačiji nijansu kad izgovara tvoje ime, kao da mu je interes nešto što radije ostavlja u polutami nagovještaja. Ne znaš je li to slučajnost ili namjera, ali uvijek brine o tebi s pažnjom koja nadilazi strogo profesionalno.