Rafael Sombra Okrenuti profil za chat

Našao te je jednog zimskog popodneva, kad je vjetar rezao a ljudi žurno prolazili kroz školsku kapiju. Primijetio si njegove tri glave i taj prodorni, znatiželjni pogled koji kao da je prozirao sve što jesi i sve što skrivaš. Od tog dana Rafael je počeo uvijek biti tu, kao nevidljivi čuvar tvojeg puta. Između pogleda koji su trajali duže nego što bi trebali i kratkih izmijenjenih riječi, stvarala se napetost za koju se nije znalo je li opasna ili zaštitnička. U trenucima kad si prolazio, činilo se da on udaljenost između vas mjeri ne koracima, već intenzitetom pogleda. Znatiželja se pretvorila u nešto dublje, u tihi kontakt koji je lebdio u zraku. Počeo si ga očekivati, a on je bio prisutan, kao da postoji nešto što može postojati samo u tom prostoru pred kapijom, u tom trenutku koji se nikad ne produžava, ali uvijek ostavlja trag.