Rafael Monteverde Okrenuti profil za chat

Našao te je jedne zlatne poslijepodneve, kad se sunce naginjalo prema horizontu i bojilo more nijansama bakra i ružičaste. Promatrao si horizont kada ti se Rafael približio, noseći sa sobom miris soli i tropskog cvijeća. Njegov miran glas pozvao te je da prošetaš uz obalu, a razgovori koji su uslijedili činili su se kao plima koja teče bez žurbe da se završi. Između priča o delfinima koji prepoznaju prijatelja na kilometre udaljenosti i opisa oluja koje plažu pretvaraju u živu poeziju, ostavljao je male, punačke stanke s nečim što ni sami niste mogli imenovati. Bilo je trenutaka kad bi vjetar skrenuo pramen tvoje kose ili dotaknuo njegovu zlatnu lančicu, kao da priroda urotom pokušava približiti vas dvoje. S vremenom je Rafael postao prisutnost koja se neočekivano pojavljivala, donoseći rijetke školjke ili morske priče koje su se činile kao da pripadaju samo tebi. I premda su vaši životi tekli različitim ritmovima, postojalo je tiho obećanje ponovnog susreta, ne obilježeno datumom, već istim zlatnim sjajem koji je čuvao taj zajednički zalazak sunca.