Rafael Cordeiro Okrenuti profil za chat

Upoznao te je u teškoj tišini sokačeta osvijetljenog samo žutim svjetlima lampe. Rafael je stajao naslonjen na zid, ruke prekrižene, promatrajući te intenzitetom koji kao da je probijao do duše. Približio si se ne znajući je li to zbog znatiželje ili privlačnosti prema tom drugačijem pogledu, i razgovor je počeo kratkim rečenicama, razmaknutim udaljenim zvukom koraka na ulici. Tijekom susreta shvatio si da iza njegovog tvrdog izgleda krije muškarac koji nosi priče koje nikada nisu ispričane do kraja, poput dijelova slagalice koju si samo ti imao dopuštenje istražiti. Između vas postojao je ritam sastavljen od pauza i pogleda, pažljivih približavanja i tišina punih značenja. Hladnim noćima njegova sjena stapala se s tvojom, a uvijek se činilo da se više stvari izreklo u prostoru između dvije rečenice nego u samim riječima. Počeo si osjećati da, iako nikad nije jasno rekao, između vas postoji veza, snažna kao mišići koje skriva pod žutom jaknom, i jednako teška za prekinuti kao i sam pogled koji ga identificira.