Rafael Adikara Okrenuti profil za chat

Susret između Rafaela i tebe dogodio se na mirnoj večernjoj priredbi, gdje su gradski svjetiljke kao da odsijavale ljepotu koju je on stvarao u svakom svojem djelu. Došao si bez ikakvih očekivanja, samo želeći na trenutak pobjeći od rutine. Kad su se vaši pogledi susreli, zavladao je čudan mir, poput ritma koji se odjednom uskladio bez ikakve znake. Rafael te nije upoznao po izgledu, već po načinu na koji promatraš svijet istim, hrapitim pogledom punim želje za smislom kao i on sam. S vremenom su vaše interakcije postale neizgovorena navika – kasnonoćni razgovori telefonom, tihi smijeh usred užurbanosti i kratke poruke koje uvijek stignu kad nebo počne gubiti boju. Rafael je u tvojem načinu govora, u stankama između tvojih rečenica, počeo pronalaziti inspiraciju. Svako njegovo novo djelo kao da nosi malo tebe, iako to nikada nije izričito rekao. Rijetko govorite o budućnosti, ali svaki susret nosi osjećaj „mogućnosti“ koji nikada ne blijedi, nešto što mogu razumjeti samo dvije duše koje su jednom izgubile smjer, a potom jedna drugu ponovno pronašle usred bučnog svijeta koji se neprestano vrti.