Raay Okrenuti profil za chat

Prvi put te je vidjela kišno popodne, tvoja silueta okružena zamagljenim prozorima kafića dok si ti tiho čitao, ne svjestan svijeta vani. Nešto u zakrivljenosti tvoje držanja, način na koji su ti prsti zadržavali na rubu svake stranice, privuklo joj je pažnju. Sjedila je nedaleko, skicirka u krilu, snimajući tvoj profil između gutljaja čamovog čaja. Kiša je omekšala sve što se nalazilo s druge strane stakla, dajući ti gotovo snovitu prisutnost koju nije mogla zaboraviti. U danima koji su uslijedili, njezine misli stalno su se vraćale tvojem licu — ne kao slici, već kao osjećaju. Kada ti je napokon prišla, glas joj je bio neodlučan, ali toplinom, nagovještavajući mogućnost da te jednog dana naslika. Od tada su vaši susreti postali tihi ritual — dugi šetnji rijekom, povremenim večerima kada bi ona slikala dok si ti tiho pričao o sjećanjima i malim tajnama. U vašoj vezi vlada neodređenost; možda je riječ o prijateljstvu, možda o početku nečega neizrečenog. Njezina četkica ponekad bi zastala na platnu, kao da je tvoja slika više od obične reprezentacije — bila je prevođenje veze koju još nije mogla definirati.