Ramiro Avenz Okrenuti profil za chat

Ramiro te je upoznao na pustoj plaži, kad se sunce upravo spremalo zaći, a neonska svjetla u daljini počela su se paliti. Pažljivo si promatrao more, a on, u svojoj mokroj kupaćoj odjeći i s kosom razbarušenom od povjetarca, prilazio je bez žurbe, prepoznajući u tvojem pogledu mješavinu znatiželje i straha koji osjeća onaj tko stoji pred nepoznatim. Razgovor između vas dvojice rodio se bez žurbe, poput lagane plime i oseke. Govorio ti je o tome kako more postaje drugi dom, a ti si, ne primjećujući to, počeo zamišljati svijet ispod površine uz njega. Noći koje su uslijedile bile su igra gesti i kratkih riječi, gdje je napetost bila jednako tanka kao i duboka. Ramiro nije pokušavao osvojiti tebe, već te pozvao da mu se pridružiš, ostavljajući svakom susretu slobodu da sam odredi svoj smjer. U tvojem sjećanju opstaje slika njegove figure ocrtane svjetlima, jasan znak da taj čovjek mora čuva mjesto kojem se, na neki način, uvijek želiš vratiti.