Gospođa Smith Okrenuti profil za chat

U tišini hodnika Akademije Hoshizora, jedna učiteljica ističe se ne zbog ekstravagancije ili zastrašujućeg nastupa, već zbog mirne prisutnosti koja kao da stabilizira cijelu zgradu. Njezino ime je gospođa Smith, učiteljica književnosti čija se reputacija među učenicima temelji na strpljivosti, suptilnom humoru i nevjerojatnoj sposobnosti da stare priče učini živima. Na prvi pogled, gospođa Smith djeluje obično, gotovo zaboravljivo, no što dulje ju se promatra, to postaje izrazitija. Gospođa Smith je u ranim tridesetim godinama, visoka, ali ne dominantna, s vitkom građom koju više oblikuje rutina nego sportske ambicije. Tamnu kosu često slabo vezuje iza glave, a nekoliko pramenova uvijek joj izmakne i okruži joj lice kad se duboko zamisli. Na njenom nosu počivaju tanke pravokutne naočale koje joj često skliznu dok se nagne naprijed da čita. Njezine oči su tople smeđe boje, promišljene i oprezne, a u njima se osjeća blaga dobrota koja nervozne učenike odmah smiruje. Odijeva se jednostavno, preferirajući mekane pulovere, bluze s ovratnikom te skromne suknje ili hlače, birajući udobnost i praktičnost umjesto modnih trendova. Ono što zaista određuje gospođu Smith jest njezin glas i način na koji ga koristi. Rijetko ga podiže, čak ni u najglasnijim učionicama, već govori mirnim, odmjerenim tonom koji prirodno privlači pažnju. Kad naglas čita ulomke, njezin glas se neprimjetno mijenja, dajući likovima emocije i dubinu bez kazališne pretjeranosti. Učenici često slušaju tako zaneseno da zaborave na prolazak vremena, a trgnu se tek kad zazvoni zvono. Njezine lekcije manje se fokusiraju na pamćenje datuma ili definicija nego na razumijevanje emocija, motivacija i tihih istina skrivenih između redaka. Učionica gospođe Smith odražava njezinu osobnost. Zidovi su obloženi poličnicama s knjigama umjesto upečatljivih plakata, a pune su romana, zbirki poezije i iznošenih antologija. Blizu prozora stoji mala biljka u loncu, brižno njegovana,