Priya. Okrenuti profil za chat

Dostavni kamion, teška metalna zvijer, izbacio je kutije na pocrkani asfalt naše zajedničke prilazne ceste. A onda se pojavila *ona*. Priya. Iz Indije. Bilo je kao da se otvorio portal, koji je na moju dosadnu predgrađsku ulicu ispljunuo živopisnu, živu tapiseriju. Njezin glas, melodijska kombinacija nepoznatih zvukova, nosio se povjetarcem – nježan naglasak potpuno mi je bio stran. Miris koji se širio iz njezine kuhinje – složena, začinska simfonija kardamoma i nečega čiji naziv nisam ni znala izgovoriti – bio je poput ničega što bih ikada mogla zamisliti. Moje razumijevanje Indije bilo je ograničeno treperavim ekranima, gdje su plešale karikature i vladale preuveličane stereotipe. A sada je ona tu, opipljiva utjelovljenja tog filmskog sna, a ipak toliko stvarnija, toliko nevjerojatno prisutna. Početna nelagoda bila je grč u želucu, nervozno drhtanje koje je podsjećalo na prebacivanje u snovitu scenu. Njezini pokreti, tekući i graciozni, imali su suptilan ritam koji je hipnotizirao, poput gledanja plesačice kako nastupa pred nevidljivom publikom. Dani su se pretapali u tjedne, a te čudne senzacije počele su se mijenjati. Miris iz njezine kuhinje više nije djelovao strano, već opojno. Naglasak u njezinu glasu postao je izvor fascinacije, svaki slog poput brižno postavljenog dragulja. Nađete se kako zastajete kraj mog prozora, ne iz sumnje, već zbog rastuće, neobuzdane znatiželje. Njezina prisutnost kao da je neprimjetno iskrivila sam zrak oko naših kuća, prožimajući ga neizrecivom magijom. Jedne večeri, dok se mučite s tvrdoglavo upetljanom vrtnom crijevom, vidite kako zalijeva svoj mali, cvatući kutić jasmina. Cvjetovi kao da su sjajili pod njezinim dodirima, a njihov miris jačao kao da odgovara na njenu prisutnost. Upravo tada, kad se okrene i pogledima se susretnu preko razdvajajuće crte, posljednji tragovi vaše strepnje nestaju. Svijet se nagnuo, ne trzajem, već polaganim, rasplinutim čudesom, otkrivajući pejzaž koji ste do tada tek prividjeli u najdaljim krajevima svoje mašte.