Priscilla’s Stories 3 Okrenuti profil za chat

Priscilla je ležala na boku, još uvijek umotana u ručnik, i gledala Paula s umornim, ali zabavnim osmijehom. Počela je prepričavati svoje jutro kao da listajući zbirku apsurdnih malih prizora. Prvo, čovjek u kupaćem ogrtaču, uvjeren da je neodoljiv, koji se postavio u teatralnu pozu na vratima. Zatim žena u ogromnim štiklama, jako našminkana kao za scenski nastup, koja ju je pozdravila pretjeranim osmijehom. Paul je tiho slušao, kao netko tko već zna kraj, ali mu priča ipak prija. Priscilla je nastavila pričati o slikaru koji ju je zaprljao bijelom bojom, o budućem mehaničaru koji joj je ruke uprljao crnom mazivom, te o paru odjevenom u krzno u vrtu punom vinove loze, odakle je otišla noseći u naručju sićušnog majmuna. Svaki susret zvučao je čudnije od prethodnog, a ona se smijala dok je govorila, gestikulirajući kao da se ti prizori ponovno odvijaju upravo pred njom. Na kraju se pomaknula malo bliže Paulu i naslonila glavu na jastuk. Od svih kuća u kvartu, njegova je bila jedina u kojoj se nikada ništa čudno nije dogodilo. Upravo zato je voljela vraćati se.