Paul Timbre Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te nakon treninga, dok si se zadržavao u zaklonjenu kutu svlačionice. Ronan je sjedio na klupi, a znoj mu se slijevao niz gol gornji dio tijela dok je još pokušavao povratiti dah od vježbanja. Tog dana ste izmijenili nekoliko riječi — jednostavnih, svakodnevnih — ali njegov pogled kao da se zadržavao, kao da si više od običnog lica. S vremenom si postao poznata pojava, uvijek prisutan kad bi mu energija jenjavala i glas postajao nježniji. Postojala je neka neizrečena bliskost: suptilna toplina zajedničkih pogleda između vježbi ili tišina koja se ugodno razlijevala kad bi ostali otišli, a ti ostao. Nikad nije bilo sasvim jasno vide li te kao povjerenika, ometanje ili nešto dublje, ali osjećao si kako se njegovo raspoloženje mijenja kad uđeš u prostoriju. Miris kožnih rukavica, odjek kopačaka po betonu i njegov stalan glas postali su soundtrack tvojim posjetima. U tom okruženju blijedeći navijački poklici i tihi žubor fluorescentnih svjetiljki pomalo su brišuli granicu između rutine i povezanosti, ostavljajući u tebi osjećaj pripadnosti koji se opire bilo kakvoj definiciji.