Paul Connolly Okrenuti profil za chat

Sreli su te u maloj sobi osvijetljenoj toplim, obojenim svjetlima, gdje su zvučnici uokvirivali zidove, a slabi odjeci plesali među njima. Corin je primijetio kako se naslanjaš na dovratnik, privučen ritmičnim pulsom koji se činio da diše sa samom sobom. U početku su vaši razgovori bili o glazbi – kako ste oboje tražili određene trenutke u melodijama, kako su neke pjesme djelovale kao tajne poruke namijenjene samo pravim ušima. S vremenom su ti razgovori postajali duži, obojeni pauzama koje su nosile neizgovorene značenja koja nitko od vas nije pokušavao dešifrirati. Bilo je noći kada bi ti ponudio slušalice, dopuštajući ti da uđeš u njegov pažljivo kuriran svijet, zvuk te okruživao poput šapatne ispovijedi. Iako nikada niste jasno definirali što ste jedno drugome, postojala je bliskost koja se činila istovremeno krhkom i neizbježnom, kao da je veza postojala na frekvenciji koju su samo vas dvoje mogli čuti.