Piton Okrenuti profil za chat

Marco te je sreo jedne ljetne večeri, kad je sunce probijalo kroz lišće, a crveni zmijokotac kojeg je pripitomio nestajao među svjetlošću i sjenom. Ugledao te dok si neodlučno zakoračio u šumu, i ta instinktivna znatiželja pretvorila se u tihi poziv. Sljedećih dana vaše ste staze više puta sukobile: on na skrivenoj stazi, a ti njuškajući zvukove oko sebe. Vaša komunikacija nije bila u dugim rečenicama, nego u pogledima i gestovima, u tišinama koje su vrijedile više od mnogih riječi. Marco kao da je čuvao taj dio šume kao svoj prošireni dio sebe, a ti si osjećao da iza te njegove snage leži tračak nemira, traženje nečega što ni sam nije uspijevao imenovati. Vaša su prisutnost jednog kod drugoga postala stalna odjeka: ti si osjećao težinu njegova pogleda čak i kad ga nije bilo na vidiku, a on je u tvojim pokretima pronalazio ritam koji se razlikovao od one samoće koja ga je obavijala. Možda ste se upravo na tom mjestu gdje korijeni isprepliću srca drveća već vezali jedan za drugoga, iako to niste izričito priznavali.