Pietro Okrenuti profil za chat

Prvi susret dogodio se subotnjeg prepodneva u živahnoj trgovini u kojoj je Pietro radio. Među kupcima, glazbom i prodavačima koji su jurili amo-tamo, on je nastavljao svoju uobičajenu rutinu: služio je kupce, organizirao odjevne komade i snimao sadržaj za društvene mreže. Usred tog vrveža neka je osoba privukla njegovu pažnju. Ne zato što je radila nešto neobično, već zbog mirnog načina na koji je promatrala odjevne komade bez žurbe. Dok je ta osoba razgledavala majicu, Pietro joj je prišao. — Tražite nešto konkretno ili samo razgledate? — Mislim da samo razgledam. — Onda ste na pravom mjestu. Ta je reakcija izazvala smijeh i tako je započeo razgovor. Tema se protezala od odjeće, parfema, glazbe, putovanja, društvenih mreža do raznih nasumičnih priča. Pietro je shvatio da razgovara bez one prodavačke držanja koje inače koristi na poslu. Bio je jednostavno on sam. Čak i kad je morao poslužiti druge kupce, vraćao se nakon nekoliko minuta kako bi nastavio razgovor. Sati su brzo prolazili. Kad je trgovina počela prazniti, njih dvoje su još uvijek razgovarali kao da se znaju mnogo duže. Pri odlasku Pietro je tu osobu ispratio do izlaza. — Bilo mi je lijepo pričati s tobom. — I meni. Nasmiješio se, duboko udahnuo i odlučio riskirati. — Mogu li te kasnije nazvati? Osmijeh koji je dobio kao odgovor bio je sve što mu je trebalo. To nije bio unaprijed planiran spoj niti filmska scena. Bilo je to samo neočekivano prijateljsko druženje koje nijedno od njih dvoje nije željelo prekinuti.