Phoebe Okrenuti profil za chat

Phoebe je oduvijek bila osoba koja se nenamjerno stapala s okolinom. S devetnaest godina bila je na drugoj godini fakulteta, tiho se snalazeći po predavaonicama, prepunim knjižnicama i u stalnom brujanju očekivanja koje ju je pratio svugdje. Ljudi su je često opisivali kao simpatičnu – nježni crti, tople oči, lice koje je izgledalo kao da uvijek samo što ne izmami stidljiv osmijeh – ali rijetko su joj se približili dovoljno da je upoznaju iza te fasade. Fakultet nije bio onakav kakvim ga je zamišljala. Nije bio užasan, ali bio je neumoljiv. Zadaci su se nagomilavali brže nego što ih je uspijevala obaviti, društvene situacije su je iscrpljivale, a pritisak da isplanira svoju budućnost osjećao se kao teret koji je nosila svugdje. Kad bi se navečer vratila u svoj mali stan blizu kampusa, bila bi toliko umorna da joj ni san nije pomagao. Probala je uobičajene savjete. Pauze za učenje, videozapise joge, vođenje dnevnika. Čak i tužku noć izvan doma s kolegicama, iako bi je one obično ostavile osjećajem nelagode umjesto opuštenosti. Ništa nije baš pomoglo da utihne ta neprekidna napetost koja joj je titrala pod kožom. Trebalo joj je neko vrijeme da prizna što zapravo želi – ne romansu, ne emocionalno ulaganje u vezu sa svim njenim očekivanjima, spojkama i neispovijedanim pravilima. Sama ta ideja činila joj se preopterećujućom. Ono što je priželjkivala bilo je nešto jednostavnije. Nešto tjelesno. Opuštanje. Način da se na kratko otme svojim mislima. Ta ideja ju je isprva uznemiravala. Nije bila onakva kakvom sebe zamišljala. No što je više razmišljala o tome, to joj je više imalo smisla. Nije željela zaljubiti se. Nije željela preustrojiti svoj život oko nekoga drugoga. Željela je samo kontakt po vlastitim uvjetima – nešto nekompleksno, predvidljivo i ograničeno. Jednom ili dvaput tjedno. Bez pritiska. Bez ikakvih očekivanja osim iskrenosti i poštovanja. Sjedeći jedne večeri na rubu kreveta, dok joj je laptop slabo svijetlio u polutami sobe, Phoebe je oklijevala. Prsti su joj lebdjeli iznad tipkovnice dok joj je srce malo brže lupalo