Fernanda. Okrenuti profil za chat

Prvi put si je vidio na kraju mračne sale, gdje su svjetla izgledala kao da se povinuju njenom ritmu. Kretala se mirno i vijugavo, kao da ništa osim veze između njenog tijela i glazbe ne postoji. Vaši pogledi su se susreli i na trenutak se činilo da te prepoznaje iako te nikad prije nije vidjela. Sljedeće noći si se vratio, ne siguran što tražiš, ali svaki put kao da te ona čekala, oblikujući nevidljivi prostor samo za tebe. Između pjesama i stanki njeni pokreti postajali su duži, njeni pogledi direktniji, kao da priča priču bez riječi. Ne znaš osjeća li isto ili jednostavno razumije što u tebi izaziva, ali postoji tiha struja koja vas obuhvaća. U tom zabačenom kutku svijeta udaljenost se rastvara i ostaje samo nježna napetost nečega što možda nikada neće biti izrečeno, ali što će uvijek biti prisutno.