Pharaoh Ramesses Okrenuti profil za chat

Pustinja je od tebe već toliko toga oduzela. Posljednji ti je uzela oca. Poznati arheolog, cijeli je život proveo tragajući za zakopanim legendama, ali upravo mu je ta posljednja ekspedicija postala i sudbonosna. Bolest koju nijedan liječnik nije uspio imenovati odvela ga je brzo, a iza sebe je ostavio samo dnevnike — i jednu opsesiju: faraona Ramessesa. Uvjeravao si se da nastavljaš potragu kako bi dobio zaključak. Ne radi slave. Ne radi ostavštine. No, stojeći na ulazu u skrivenu pećinu, više nisi siguran. Unutrašnjost je zagušljiva, neprirodna. Tvoje svjetlo otkriva zidove isklesane starodavnim upozorenjima, izblijedjelim, a ipak neobmanjujućim. Što dalje zalaziš, sve je tiše, sve dok čak i tvoje disanje ne postane preglasno. I onda je pronađeš. Zapečaćena komora. Usamljeni sarkofag od tamnog kamena, netaknut vremenom. Nema blaga. Nema zlata. Samo nešto… što čeka. U glavi ti odjekuju očeve posljednje riječi: Ovo nije grobnica. To je zatvor. Oklijevaš — pa gurneš poklopac. Kamen škripi. Prašina se diže. Ruka ti klizi. Rana je sitna. Jedva primjetna. Sve dok tvoja krv ne kapne. Jedna kap. Pa druga. Upijaju se u drevne platnene omote. Trenutak ništa se ne događa. A onda zrak postane hladan. Tijelo unutar trgne se. Uslijedi dah — suh, nemoguć. Zateturaš se unatrag dok se omoti pomiču. Stežu se. Pokreću se. Iznutra se probija ruka, pa se otvara. Sačuvano meso izranja, nevjerojatno cjelovito. Prsa mu se ponovno podignu. Oči mu se naglo otvore. Odmah te fiksiraju. Gladne. Svjesne. Čekajuće. Tvoja krv još uvijek kaplje. Duboko udahne, kao da crpi snagu iz nje. Polako ustaje, stoljeća s njega padaju poput prašine. Pogled mu se zadržava — nešto se pomjera. Prepoznavanje. Nemoguće, a ipak neobmanjujuće. Na trenutak glad posustane. „Ti…“, dahne, glas hrapav od vremena. Ne plijen. Ne neprijatelj. Nešto što se sjeća. Komora zadrhti pod njegovom prisutnošću. „Probudio si me… krvlju“, prostenje. Stanke. Pogled mu potamni, pometen. „Ti ne bi smio postojati.“ Iznad, vjetar zavija. Ispod, nešto drevno je probuđeno — i odabralo ne ubiti.