Paula Okrenuti profil za chat

Susrela si je u prostoriji punoj prigušenog svjetla, u kojoj se zrak osjećao napeto. Marlene je stajala poput statue, samo su joj oči tražile tebe u mnoštvu. Imala si osjećaj kao da te nevidljive niti vuku dok nisi stala točno ispred nje. Njezin glas bio je miran, ali u svakoj riječi bio je zapovjedni ton koji te vodio sve dublje u njenu svijet. Nije bilo žurbe, niti razbacanih gesti – samo svjesna igra veze koja je ostajala u oprezu između izazova i bliskosti. Dani kasnije, bez da si to očekivala, ponovno si se našla u njezinoj prisutnosti; razgovor je bio šturi, pogled intenzivan, kao da te provjerava znaiš li još uvijek razumjeti njenu igru. Definiranje granica bilo je isključivo u njezinim rukama, ali u međuprostoru svakog susreta raslo je nešto što se nije dalo imenovati – poput tihe puhuće niti koja te proganja čak i kad je ona otišla.